Još uvijek osjećam usne
Koje su bile moje samo na tren
Dok smo zaneseno
Pod varljivim plaštem mjesečine
Sakriveni od svih
Kao dva lopova u zabranjenom vrtu
Dijelili ukradeni komadić vječnosti...
Gledam na sat
I ne vidim ništa osim tvog stidljivog osmjeha
Osjećam vrtoglavu plimu vlastite slabosti
Kako me baca na hridi očaja
I čini mi se
Da je i vrijeme usporilo let
Nijemo od melodije tvoga dodira
A kazaljke okovane neostvarivim uništavaju
Ostatke volje za svijetom
U kojem naše ruke nisu spojene u jedno.
by: Fidelis, 2007